Izbeglička kriza i porast populizma najvažnije su teme
ovogodišnjeg kongresa CDU koji se održava u Esenu. Uoči parlamentarnih
izbora sledeće godine, Angela Merkel pokušava da stranku zadrži na svom
kursu.
Popularnost nemačke Hrišćansko-demokratske unije (CDU) je pre
nekoliko meseci, prema istraživanjima javnog mnjenja, bila prilično
opala. Ankete su pokazivale nešto malo iznad 30 odsto podrške biračkog
tela, ali CDU je uspela da se nekako iz toga izvuče. To međutim ima i
svoju drugu, tamnu stranu: popularnost desničarske Alternative za
Nemačku (AfD) se ne smanjuje. Naprotiv. Istraživači javnog mnjenja su
pre samo godinu dana procenjivali da AfD u istočnim nemačkim pokrajinama
ima više od deset odsto podrške birača, a danas ona u Saksoniji ima već
25 procenata. Na nivou cele Nemačke podrška Alternativi je, procenjuje
se takođe iznad deset odsto.
Izbori u pet saveznih pokrajina su
bili su sve samo ne nešto što unutar CDU podiže raspoloženje, a
podjednako je loše raspoloženje i kod pojedinih od hiljadu delegata
koliko će ih ove godine učestvovati na Kongresu stranke koji se od 5. do
7. decembra održava u Esenu.
Komplikovana sestra iz Bavarske
Posledice
izbegličke krize ogledaju se i u napetim odnosima CDU sa njenom
bavarskom sestrinskom partijom Hrišćansko-socijalnom unijom (CSU).
Predsednik te stranke Horst Zehofer je, po običaju, trebalo da održi
govor na Kongresu CDU. Ali Angela Merkel i on se već više od godinu dana
spore oko toga koje su „prave“ mera u izbegličkoj politici – pre svega
je reč o „gornjoj granici“ kada je reč o prihvatanju izbeglica. Pošto ne
žele da taj spor iznose javno, njih dvoje su nedavno obznanili da se
neće pojavljivati na stranačkim kongresima – Merkelova na kongresu CSU, a
Zehofer na kongresu CDU.
CDU, međutim, ne može sebi da dozvoli
dugoročni konflikt: CSU je strateški važan partner, a to se posebno vidi
danas kada je bavarska stranka svojevrsna bezbednosna tampon-zona prema
desnom spektru. S obzirom na to da je CSU po mnogim pitanjima
konzervativnija od CDU, to bi moglo da one birače CSU koji u poslednje
vreme naginju desničarskim partijama, ipak veže uz demohrišćane. Drugim
rečima, desničari bi, da nema CSU, bili još jači i zbog toga je
neophodno da se smire napetosti.
Međutim, mir unutar sopstvenih redova i
dobar odnos sa CSU nije sve. CDU mora da dopre do što više birača ako
želi da u septembru ponovo bude najjača politička opcija. Ali kako? Kako
kada svuda okolo sve više vlasti osvajaju populisti? Mnogi očekuju neke
odgovore na to već kada se Angela Merkel prvi put bude obratila u
Esenu.
Predsednica CDU je prve naznake već dala na jednoj
regionalnoj konferenciji na kojoj je jedan član stranke otvoreno
zatražio njenu ostavku. Iskazala je puno razumevanje za takav stav i
ocenila da je to deo demokratije. Saslušati, a ne osuđivati – čini se da
je to nova taktika kojom bi trebalo premostiti jaz između naroda i
establišmenta, na šta se u suštini najviše žale populisti.
Skretanje udesno
Pored
toga, sve se jasnije uočava i skretanje udesno same CDU, što bi moglo
da se pokaže i na kongresu. Za to postoje izvesne indicije: neposredno
pred početak kongresa, potpredsednik CDU Tomas Štrobl izašao je u
javnost sa zahtevom da se pooštre pravila za dobijanje azila i prilikom
prisilnog vraćanja potražilaca. Alternativa za Nemačku je na to odmah
reagovala ocenjujući da se radi o „praznom oportunizmu“ i „tobožnjoj
promeni mišljenja“.
Tomas Štrobl (CDU) zalaže se za pooštravanje pravila za dobijanje azila i prilikom prisilnog vraćanja potražilaca azila
U
tom pravcu se kreće i ambiciozni program rukovodstva partije pod imenom
„Orijentacija u teškim vremenima“. Njegovo težište je na temama kao što
su izbeglice, migracija i integracija. Situacija kakva je bila 2015, ne
sme više da se ponovi, rekla je Merkelova protekle sedmice na
video-konferenciji u bazi CDU i ukazala na ciljeve partijskog programa.
Stranka je na 20 stranica formulisala društveno-političke smernice za
koje do pre samo nekoliko meseci nije bilo konsenzusa u vrhu partije.
Među njima su: kultura rukovođenja kao preduslov za sklad u
pluralističkom društvu, domovina kao odgovor na globalizaciju, državno
iznad religioznih prava, migracija na mala vrata preko zloupotrebe prava
na azil, integracija i stvaranje paralelnih društava što isključuje
jedno drugo.
Tu je i 150 drugih predloga, što je znatno više nego
prethodne godine. Pojedini potiču od izrazito konzervativnog podmlatka,
tzv. „Mlade unije“ (Junge Union). Za diskusiju će biti predložene i
teme poput potpunog pokrivanja žena, novi Zakoni o proterivanju
potražilaca azila i zabranu javnih okupljanja koja se održavaju na
stranim jezicima.
Delegati bi tako mogli da se koncentrišu na
unutrašnja pitanja, pošto, kada je reč o personalnim pitanjima,
iznenađenja nema. Pored Angele Merkel, tu je još pet kandidata za
potpredsednike koji bi trebalo da budu reizabrani. U sedmočlanom
Predsedništvu nikad nema velikih promena. Novi članovi će biti Monika
Griters, trenutno savezna ministarka kulture i Tomas de Mezijer,
aktuelni nemački ministar unutrašnjih poslova. Premijer Saksonije
Stanislas Tilih se neće kandidovati, pa će njegovo mesto zauzeti De
Mezijer. Svi članovi Predsedništva su, dakle, manje-više na liniji
Angele Merkel po pitanju izbegličke politike – osim Jensa Špana koji
prema toj politici ima izvesnu distancu.
http://www.dw.com/sr/orijentacija-u-te%C5%A1kim-vremenima/a-36643616