Странице

Добродошли на страницу посвећену идеји хришћанске демократије.

уторак, 30. јун 2015.

CDU: 70 godina stabilnosti i kontinuiteta

Na samom početku su ih smatrali za „hrišćanske marksiste“. Danas je, međutim, Hrišćansko-demokratska unija (CDU) nešto sasvim drugo. Stranka Angele Merkel slavi 70. rođendan i to je prilika za kratki rezime.
Šta sve Hrišćansko-demokratskoj uniji (CDU) u poslednjih 70 godine sve nisu prebacivali: da je suviše katolička, da u njoj ne vlada pluralizam mišljenja, da se radi o „klubu starijih muškaraca“… Međutim, zadnje vreme se štošta promenilo. Od ujedinjenja Nemačke stranka je postala „protestantskija“, zahvaljujući Nemcima s istoka. I sa ženskom kvotom stvari stoje nešto bolje i to opet zahvaljujući nekome s istoka – Angeli Merkel.
U svakom slučaju, CDU je sebe uvek sagledavala kao modernu stranku, koju podjednako vole i preduzetnici i srednja klasa i obični radnici. CDU sebe isto tako doživljava kao stranku oslobođenu bilo kakve ideologije – stranku u koju se može pouzdati, koja ne voli promene, a pogotovo ne radikalne.
Bildergalerie Ästhetischer Wandel von Wahlplakaten
Protiv podela: izborni plakat CDU iz 1949.
Flert sa socijalizmom
Ipak, kako za Dojče vele kaže politikolog Jirgen V. Falter, Hrišćansko-demokratska unija nije uvek bila sinonim za kolotečinu i status kvo. Na početku je bilo donekle drugačije. „Mi predstavljamo hrišćanski socijalizam koji međutim nema veze s pogrešnim kolektivističkim zadavanjem ciljeva“, glasi rečenica za koju danas malo ko može da poveruje da se nekada nalazila u programu CDU. Ali ta rečenica, kao i mnoge druge koje danas zvuče kao da potiču iz programa levo-radikalnih stranaka, poput zahteva za podržavljenjem velikih delova važnih industrijskih grana, sastavni su deo tzv. „Kelnskih smernica“, prvog programa hrišćanskih demokrata.
Dolaskom Konrada Adenauera na čelo stranke naglo je prekinuto flertovanje sa socijalizmom. Tome nije doprinelo samo Adenauerovo pragmatično zalaganje za tržišnu privredu, već i iskustva iz „sovjetske zone“ tj. Istočne Nemačke, gde se pod krinkom socijalizma narod u stvari sistematski tlačio. Nakon 1949. i osnivanja Savezne Republike Nemačke, rodila se i ideja o nemačkom modelu socijalne tržišne privrede koji je Nemačkoj, a time i CDU koja je svih tih godina bila na vlasti, obezbedio nezapamćen uzlet.
Transformacija stranke
Deutschland Helmut Kohl Ex-Bundeskanzler schwarz/weiß
„Stari“ Adenauer i njegov politički naslednik Kol
Pored šefa stranke i dugogodišnjeg kancelara Konrada Adenauera, za uspeh Nemačke i CDU najzaslužniji je Adenauerov ministar privrede i kasnije i sam kancelar Ludvig Erhard. Promena se događala i na konfesionalnom polju. U početku pretežno katolički, CDU se u prvim godinama otvorio i protestantskom bloku (koji se, geografski gledano, nalazi uglavnom na severnom i istočnom delu zemlje). Ipak, CDU je desenijama ostala stranka koja sa sobom nosi katolički prizvuk i to pre svega zahvaljujući neprikosnovenom vladaru prve faze Hrišćansko-demokratske unije Konradu Adenaueru. On je stranku držao na stabilnom, prozapadnom kursu, negujući pre svega dobre odnose sa SAD. Popularnost u narodu stekao je i zalaganjem za povratak hiljada nemačkih ratnih zarobljenika iz sovjetskog zarobljeništva. Idejama iz Moskve po kojima je Nemačka trebalo da postane neutralna zona, nije preterano verovao čime je u neku ruku i zapečatio podelu Nemačke koja je trajala sve do kraja osamdesetih godina.
Stranka kontinuiteta
Uprkos tome, Hrišćansko-demokratska unija uspela je da i ujedinjenje dveju nemačkih republika pripiše na listu svojih zasluga i to pre svega zahvaljujući drugom dugovečnom kancelaru u istoriji CDU-ovih moćnih političara – Helmutu Kolu. Zahvaljujući činjenici da je dobro iskoristio istorijski trenutak (unutrašnju slabost, kako DDR-a, tako i Sovjetskog Saveza) u istoriju je kao rušilac nemačko-nemačke gvozdene zavese ušao Helmut Kol a ne socijaldemokratski kancelar Vili Brant sa svojom politikom otopljavanja odnosa sa Istokom. Helmut Kol, pritom, u početku nije važio kao političar prve klase. Često potcenjivan kao provincijalac, Kol se ipak na kormilu CDU i Nemačke zadržao duže nego bilo koji političar pre njega.

Na tom dvostrukom kormilu, smenila ga je dijametralno suprotna političarka: istočnonemačka fizičarka protestantskih korijena Angela Merkel koju, kao i njenog prethodnika, elita u početku nije shvatala suviše ozbiljno. Iako drugačijim stilom, Merkel CDU vodi sigurnom rukom i bezpogovorno. Sve potencijalne protivnike Angela Merkel spretno uklanja s političkog puta. Mnogi zato i danas kritikuju politiku rukovođenja Hršćansko-demokratskom unijom u kojoj nema mnogo mesta za pluralizam. A sama stranka i na svoj 70. rođendan mnogo energije ulaže u kontinuitet i stabilnost. To dokazuje i činjenica da je CDU svoj jubilej dočekala sa relativno malo političkih lidera, za razliku od drugih stranaka koje su predsednike menjale kao na traci. U tomu se dobro odslikava i želja Hrišćansko-demokratske unije u istoriju uđe kao stranka stabilnosti i kontinuiteta, a ne stranka revolucija i promena.
http://www.dw.com/sr/cdu-70-godina-stabilnosti-i-kontinuiteta/a-18543065

Вучићева честитка и порука Меркеловој

БЕОГРАД– Премијер и председник Српске напредне странке Александар Вучић честитао је данас немачкој канцеларки Ангели Меркел 70 година од оснивања Хришћанско-демократске уније (ЦДУ) коју предводи.
„Као лидер Српске напредне странке, упућујем вам најсрдачније честитке поводом седамдесетогодишњице оснивања Хришћанско-демократске уније, коју ви тако успешно водите последњих петнаест година. Желим да ви и ваша партија још дуго наставите да дајете пример како се озбиљно воде држава и друштво, како у Немачкој, тако и у Европи” речено је у честитки у коју је Танјуг имао увид.
„Користим ову прилику и да, као председник Владе Републике Србије, кажем да се радујем вашој скорој посети Београду. За мене је ваша посета израз изграђеног великог поверења између Србије и Немачке. Надам се да ће и наш нови сусрет дати велики допринос српско-немачким односима, за које сматрам да су најбољи у историји” поручио је Вучић у честитки немачкој канцеларки.
Танјуг
објављено: 29/06/2015
http://www.politika.rs/vesti/najnovije-vesti/Vuciceva-cestitka-i-poruka-Merkelovoj.sr.html

недеља, 21. јун 2015.

Стотине хиљада у Риму против геј бракова

Стотине хиљада Италијана окупило се у Риму на демонстрацијама против истополних бракова и у знак подршке породици.

Учесници скупа су носили транспаренте са натписима "Породица ће спасти свет" и "Бранимо нашу децу", јавља АФП, преносиТанјуг.
Скуп је организован у тренутку док италијански Сенат разматра предлог закона о цивилним браковима на иницијативу премијера Матеа Ренција, наводи АФП.
Иницијатива да Италија по том питању одржи корак са својим западноевропским суседима је ојачала откако је прошлог месеца Ирска дозволила истополне бракове, подсетио је АФП.
http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/2/%D0%A1%D0%B2%D0%B5%D1%82/1954945/%D0%A1%D1%82%D0%BE%D1%82%D0%B8%D0%BD%D0%B5+%D1%85%D0%B8%D1%99%D0%B0%D0%B4%D0%B0+%D1%83+%D0%A0%D0%B8%D0%BC%D1%83+%D0%BF%D1%80%D0%BE%D1%82%D0%B8%D0%B2+%D0%B3%D0%B5%D1%98+%D0%B1%D1%80%D0%B0%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B0.html




Za vrh Merkelove CDU gej brak (još) nije pravi

Rukovodstvo nemačke vladajuće Hrišćansko-demokratske unije (CDU) odbacilo je zahteve koalicionih socijaldemokrata i opozicije da se potpuno legalizuje homoseksualni brak.

"Na prezidijumu smo se na kraju saglasili da nećemo preduzimati dodatne korake koji bi išli dalje od onoga što je dogovoreno koalicionim sporazumom", izjavio je danas generalni sekretar CDU Peter Tauber posle sednice vrha partije u Berlinu na kojoj su i pojedinci iz CDU tražili izjednačavanje.
Nije brak i nema usvajanja dece
U Nemačkoj je homoseksualnim osobama omogućeno da sklope građansku zajednicu, ali je termin braka u pravnom smislu i dalje rezervisan isključivo za zajednicu muškarca i žene, a postoje i razlike u pogledu prava na usvajanje dece. U većini praktičnih pitanja, poput poreza ili naslednog prava, homoseksualna zajednica je izjednačena sa brakom, ili je u toku proces donošenja odgovarajućih zakona.
Od kako su se Irci 22. maja na referendumu odlučili za promene ustava koje bi omogućile da brak ubuduće bude sklapan bez obzira na pol, rasprave o statusu homoseksualnog braka ponovo su se razbuktale i u Nemačkoj.
Tauber je ukazao da je vlada prošle sedmice donela odluku o brojnim merama koje treba da spreče diskriminaciju istopolnih zajednica, ali je dodao da dodatne mere u ovom trenutku nisu planirane.
"Poznato je da i u našoj partiji o toj temi postoje sasvim različiti stavovi", rekao je Tauber, dodajući da je CDU spremna da i dalje diskutuje o toj "visoko emotivnoj temi" i to sa poštovanjem prema drugačijem mišljenju.
Potpredsednica poslaničke grupe CDU u parlamentu Nadine Šen izjasnila se za to da brak bude omogućen i homoseksualnim parovima, što traže političari iz SPD, Zelenih i iz partije Levica.
http://mondo.rs/a799970/Info/Svet/Vrh-CDU-ostaje-protiv-izjednacavanja-homoseksualne-zajednice-i-braka.html


Merkelova pod pritiskom: otvoriti CDU za gej brakove

Nemačka kancelarka Angela Merkel, koju pritiska i vlast i opozicija u aferi ispomoći nemačke obaveštajne službe Amerikancima u špijuniranju Evropljana, našla se i pod pritiskom zahteva da se njena konzervativna Hrišćansko-demokratska unija (CDU) otvori i zauzme slobodniji stav u pitanu homoseksualnih brakova.


Posle Irskog referendumskog "da" homoseksualnim brakovima, predsedavajući Saveza nemačkih homoseksualaca i lezbejki u CDU Aleksander Fogt rekao je da je to signal i za Nemačku.

Sada se u Nemačkoj, kao i u našoj CDU partiji, mora nešto dogoditi, rekao je Fogt i zahtevao od Merkelove da brzo deluje. On je, kako danas prenose nemackci mediji, ocenio da opasnost da se zbog toga na desnici nešto izgubi i nije velika i dodao da, ako se čak katolički obojene zemlje, kao što su Irska ili Španija, otvaraju za homo-brakove, onda to pokazuje koliko se društvena klima promenila.


Čovek bi morao da razmisli o tome da ono što katolickci Irci mogu, možemo i mi, rekao je i član prezidijuma CDU Jens Šan.
 

U Nemačkoj se vodi ozbiljna debata o homoseksualizmu i ravnopravnosti jednopolnih partnerstava sa brakom, koja pokazuje svu složenost životne stvarnosti u vodećoj zemlji Evrope, ali i potvrđuje da je više od dve trećine Nemaca za hrišćanski heteroseksualni odnos otac-majka-dete, kao najbolju formu porodice.

Nemci žestoko diskutuju o homoseksualizmu - što bi se moglo tumačiti činjenicom da, u poređenju sa ostatkom sveta i dalje veoma lagodno žive, da nemaju muka s prehranjivanjem porodica, da imaju sve, pa im je sada, eto, na red došla i ta tema.


Diskusija o homoseksualizmu, ipak, nije rezultat imanja, zadovoljstva, uspeha, para ili dosade, već ozbiljna politička tema. U okviru pomaka napred po tom pitanju, u Nemačkoj je zakonski dozvoljeno homoseksualnim parovima usvajanje usvojene ili rodjene dece svojih partnera.

http://www.blic.rs/Vesti/Svet/562293/Merkelova-pod-pritiskom-otvoriti-CDU-za-gej-brakove

уторак, 2. јун 2015.

Kako je sravnjena Nemačka postala najbogatija u Evropi

Dva svetska rata su izgubili, i iz oba svetska rata izašli kao konačni pobednici. Dame i gospodo, ovako su Nemci izveli svoje ekonomsko čudo i dali svima lekciju iz koje bismo i mi mogli mnogo toga pametnog da naučimo


Na samom kraju Drugog svetskog rata, veći deo Nemačke ležao je sravnjen sa zemljom i u ruševinama. Ogromni delovi infrastrukture su bili bombardovani od strane Saveznika, Berlin, Nirnberg, Drezden i mnogi drugi gradovi su bili u potpunosti uništeni (ovaj potonji, uzgred budi rečeno, bez ikakvog razloga).


Broj stanovnika Kelna pao je sa 750.000 na samo 32.000. Broj kuća smanjen je za 20 odsto. Proizvodnja hrane je bila prepolovljena u odnosu na vreme kada je rat počeo, a industrijska proizvodnja je pala za polovinu. Veći deo muške populacije između 18 i 35 godina, koja je mogla bukvalno da podiže teške stvari da bi sagradila porušeno, bila je ili mrtva ili osakaćena.
Tokom rata, Hitler je uveo ograničenje u dnevnom unosu hrane na 2.000 kalorija kako bi osigurao da vojska ima dovoljno za svoje potrebe. Posle rata, Saveznici su ovo dodatno snizili na 1-1.500 kalorija. Kontrola cena, roba i usluga dovela je do nestašica i masivnog crnog tržišta. Nemačka valuta, rajhsmarka, postala jebezvredna, zbog čega je stanovništvo bilo prinuđeno da obnovi trampu.
Ukratko, Nemačka je bila srušena država koja se suočavala sa krajnje sumornom budućnošću. Zemlja je bila okupirana od strane četiri vojske i uskoro je bila podeljena na dva dela. Istočni deo je postala socijalistička republika, iza Gvozdene zavese i pod moćnim uticajem Sovjetskog Saveza. Zapadni deo je postala višepartijka parlamentarna demokratija. Između čekića i nakovnja nalazio se Berlin, podeljen na dva dela, uskoro i fizički zidom.
Ali, 1989. godine, kada je Berlinski zid srušen i kada je počeo proces ujedinjenja, Zapadna Nemačka je već uveliko bila zemlja kojoj je zavidio ceo svet. Bila je treća najveća svetska ekonomija, ispred koje su bili samo Amerika i Japan. Njen uspon je postao širom sveta poznat kao nemačko ekonomsko čudo (u originalu: “Wirtschaftswunder”).
Kako?
VALTER OJKEN
On je bio najvažnija osoba u vanserijskom ekonomskom oporavku Zapadne Nemačke. Sin čoveka koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost, Ojken je studirao ekomoniju na Univerzitetu u Bonu.
Posle Prvog svetskog rata tamo je predavao, ali se na kraju preselio u Univerzitet u Frajburgu gde je stekao svetsku slavu. Tamo, na jednoj od retkih visokoškolskih ustanova gde se Hitler mogao kritikovati, stekao je i verne sledbenike i razvio svoju sopstvenu ekonomsku teoriju ordo-liberalizma ili socijalne tržišne privrede.
Ojkenove ideje su bile snažno ukorenjene u taboru kapitalističkog slobodnog tržišta ali su takođe dozvoljavale i mešanje države ne bi li se osiguralo da sistem funkcioniše za najveći mogući broj ljudi. Na primer, jaka regulacija je mogla biti uvedena da bi se sprečilo stvaranje kartela i monopola. Takođe, veliki sistem socijalne pomoći služio bi kao ispomoć onima koji ne mogu da se snađu ili su trenutno u problemu.
Ojken je takođe podržao postojanje jake centralne banke nezavisne od vlade koja bi bila fokusirana na monetarnu politiku sa ciljem održavanja stabilnosti cena, što je u mnogome bilo slično idejama Miltona Fridmana. Uglavnom, ovaj sistem danas deluje potpuno normalno ali je u to vreme bio viđen kao prilično radikalan.
TRANZICIJA
Još dok je Zapadna Nemačka (zvanično: Savezna Republika Nemačka; u originalu: Bundesrepublik Deutschland) bila u svom nastanku, postojala je oštra debata oko smera u kome treba da se kreće njena fiskalna politika. Mnogi, uključujući lidere sindikata i članove Socijal-demokratske partije, želeli su sistem u kome će postojati državna kontrola. Ali Ojkenov štićenik, Ludvig Erhard, počeo je polako da se ističe i skuplja podršku Amerikanaca koji su i dalje bili de fakto vladari njegove zemlje.
Erhard, veteran iz Prvog svetskog rata koji je pohađao poslovnu školu, nalazio se ispod radara za vreme Trećeg rajha, radeći kao istraživač za organizaciju fokusiranu na ekonomiju ugostiteljstva. 1944. godine, međutim, napisao je esej o nemačkoj finansijskog poziciji računajući da će nacisti izgubiti rat i vlast, što je bilo vrlo hrabro imajući u vidu da su nacisti u tom trenutku i dalje bili na vlasti.
Ovaj rad je došao stola nekog američkog obaveštajca nakon kraja konflikta, pa je Erhard postavljen za ministra finansija Bavarske, i polako se u narednim godinama peo na sve višu i višu lestvicu da bi postao direktor ekonomskog saveta zapadnog dela okupirane Nemačke, pre nego što je taj deo postao država.
Čim je dograbio politički uticaj, Erhard je počeo da formuliše višestruku politiku koja je trebalo da vrati u život uništenu privredu. Prvo, odigrao je važnu ulogu u stvaranju nove valute koja je trebalo da zameni bezvrednu staru. Njegov plan je bio da smanji količinu novca u opticaju za brutalnih 93 odsto, što je dovelo do velikog gubitka ono malo bogatstva što je ljudima i preduzećima ostalo. Dodatno, drastično su smanjeni porezi kako bi se podstakli trošenje i investicije.
Nova valuta, sada već legendarna i svakom Srbinu najomiljenija nemačka marka, trebalo je da bude puštena u opticaj 21. juna 1948. godine. Istog dana, Erhard je odlučio da povuče i najkontraverzniji potez od svih i da momentalno ukloni sva ograničenja cena.
Zbog ovoga je bio kritikovan od strane svih pa ga je čak i američki general Lucius Klej, koji je komandovao zapadnom okupacionom zonom, pozvao u svoju kancelariju na razgovor. Nakon što mu je general rekao da su mu savetnici objasnili da je ova drastična nova politika užasna greška, Erhard je izrekao svoj čuveni odgovor: “Ne slušajte ih, generale. Moji savetnici su meni rekli istu stvar”. Čudesno, svima je dokazao da je bio u pravu.
REZULTAT
Skoro preko noći, Zapadna Nemačka je oživela. Radnje su momentalno postale prepune robom jer su ljudi shvatili da nova valuta ima vrednost. Trampa je obustavljena. Crno tržište je umrlo. Dok je tržište polako počinjalo da staje na noge, dok su ljudi ponovo dobijali motivaciju da rade, vratio se i čuveni nemački osećaj za preduzetništvo.
Maja 1948. godine, Nemci su izostajali sa posla u proseku 9,5 sati nedeljno, i vreme provodili u očajničkoj trci za hranom i drugim potrepštinama. Ali već u oktobru, samo dva meseca nakon uvođenja nove valute i uklanjanja cenovne kontrole, taj broj je pao na 4,2 sata nedeljno. U junu,industrijska proizvodnja je bila na polovini one iz 1936. godine. Na kraju 1948. bila je blizu 80 odsto.
MARŠALOV PLAN
Ono što je takođe bilo važno za nemački oporavak je i Plan evropske obnove, poznat i kao Maršalov plan, koji je osmislio američki državni sekretar Džordž Maršal (nama niko nije kriv što smo tada krenuli drugim putem). Amerika je dala evropskim državama 13 milijardi dolara, koje bi 2008. godine vredele 115 milijardi, a ogroman deo tog novca je otišao u Zapadnu Nemačku.
Ne zna se međutim u kojoj je meri Maršalov plan bio krucijalan; mnogi ekonomski istoričari ukazuju da je taj novac doprineo sa manje od 5 odsto nemačkom BDP u tom periodu.
DRUGI FAKTORI
Nemačka je imala visokoobrazovano, visokoobučeno i stručno stanovništvo (drugim rečima, Srbi, ako ste patriote, neprestano se obrazujte).
Nemci su vredan i marljiv narod koji nikada ne odustaje i koji se nikada ne predaje. To se vidi i na banalnim primerima kao što je fudbal i činjenica da se kod njih igra do poslednjeg zvižduka pa makar gubili i sa 5:0. Duh nemačkog naroda je neuništiv. Dva svetska rata su izgubili, a opet, iz oba su izašli kao pobednici.
Kada je došlo do nestašice radne snage, vlasti u Bonu (informacija za one mlađe: pre nego što je DDR, odnosno Istočna Nemačka, sa slomom socijalizma postala deo Savezne Republike Nemačke a Berlin de fakto prestonica zajedničke države, administrativni centar SR Nemačke, poznate i kao Zapadna Nemačka, bio je Bon; interesantno, Berlin je uvek bio de jure njena prestonica, samo nije bilo uslova da bude i de fakto) se nisu dvoumile mnogo i dopustile su da dođu stranci kako bi popunili nepopunjena radna mesta. Mahom su to bili Turci, ali je došlo i mnogo Jugoslovena.
Uglavnom, sve kada se sabere, 1958. godine nemačka industrijska proizvodnja je bila četiri puta veća nego samo deset godina ranije.
(Telegraf.rs)

http://www.telegraf.rs/vesti/1584622-srbijo-nauci-od-najbolje-zemlje-kako-je-sravnjena-nemacka-postala-najbogatija-u-evropi-foto